10.12.2014.

Čitajući medijske napise izgleda mi da su naši političari shvatili da poslovni ambijent, u kojem djeluju privredni subjekti u Federaciji i cijeloj Bosni i Hercegovini, i pored određenih pozitivnih karakteristika, kao što su stabilna valuta, stabilan bankarski sektor, dobar geografski položaj, dobra telekomunikacijska i energetska infrastruktura, prirodni resursi, ekološki čist ambijent, potencijalno dobri kadrovi, rast makroekonomskih pokazatelja u zadnjoj godini, nije dovoljno stimulativan za investiranje i novo zapošljavanje.

Velik je broj faktora koji negativno utječu na poslovni ambijent u Bosni i Hercegovini, od kojih se posebno ističu nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora, politička nestabilnost i stalne tenzije koje značajno utječu na poslovnu klimu, nepostojanje strategije za prevazilaženje postojećeg stanja i minimum političke volje za provođenje strukturalnih reformi, neselektivno uvođenje novih korisnika socijalnih prava, enormno visoka javna potrošnja, opterećenje rada koje je u samom vrhu u Evropi, slab pristup kapitalu, visok udio neformalne-sive ekonomije i korupcije, komplikovane administrativne i sudske procedure, velika birokratizacija, neadekvatno zakonodavstvo i pravni okvir, neodgovoran odnos velikog broja državnih institucija prema poslodavcima.

Posljedice takvog, neadekvatnog, poslovnog ambijenta, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Federaciji BiH, ogledaju se kroz smanjenje konkurentnosti domaće privrede, što pokazuje i Globalni indeks konkurentnosti, te istraživanje Svjetske banke - Doing Business koje je rangiralo BiH na 131. mjesto u svijetu. Bosna i Hercegovina je zemlja sa izrazito visokim vanjskotrgovinskim deficitom, opštom nelikvidnošću i dugovanjima svih prema svima, koja prijeti da potpuno zaustavi, registrovano, legalno poslovanje (preko 66.000 blokiranih računa), smanjenim stranim i domaćim investicijama, te najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi, sa najvećim procentom mladih među nezaposlenima.

Analizirajući uvjete za otvaranje biznisa i poslovanje od samog početka, što podrazumijeva otvaranje firme, pristup tržištu radne snage, pronalaženje adekvatne lokacije i pribavljanje građevinske dozvole i svih drugih dozvola i odobrenja, pristup finansijama, poticajima, svakodnevno plaćanje, poreze, poštovanje i kvalitetu propisa, uvidjet ćemo da ova kompletna oblast zahtijeva strukturnu reformu i sasvim drugi pristup u osmišljavanju i definiraju prioriteta.

Podatak da je u FBiH manje od 270.000 zaposlenih u realnom sektoru, koji stvara novu vrijednost, i da na svojim plećima nosi preko 390.000 nezaposlenih, više od 392.000 penzionera, 175.000 zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta raznih nivoa vlasti, preko 350.000 učenika i studenata te skoro 500.000 korisnika raznih socijalnih primanja, govori o neodrživosti postojećeg stanja i neophodnosti donošenja hitnih mjera kojima će se povećati broj privrednih subjekata orijentiranih ka proizvodnji i izvozu.

Nesrazmjeran odnos uposlenih u državnoj administraciji i javnim preduzećima u odnosu na uposlene u realnom sektoru doveo je do toga da je država postala najpoželjniji poslodavac, što je san svakog ko traži posao, ali i onog koji je uposlen u tzv. realnom sektoru da se zaposli u neku državnu instituciju i javno preduzeće. Jednom kada se zaposlite u državnu službu, zauvijek ste riješili problem svoga radnog mjesta. Da ne govorimo o enormnoj razlici u primanjima uposlenika, za isti ili sličan posao, onih koji rade u državnim službama i onih koji se zaposleni u kompanijama iz realnog sektora.

Zbog svega toga, poslodavci smatraju da bez pojedinačne i kolektivne odgovornosti uposlenika i rukovodioca u institucijama i organima vlasti neće biti moguće provesti bilo kakve reforme i mjere u cilju promjena ukupnih društveno-ekonomskih prilika u BiH. Za to je neophodno izvršiti izmjene Zakona o namještenicima u organima državne službe te jasno i precizno definirati odgovornost državnih službenika i rukovodioca za provođenje, odnosno neprovođenje zakona, te odrediti adekvatne sankcije.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da, u ovom trenutku, u Federaciji BiH postoji na hiljade pravosnažnih presuda zbog nepoštovanja kolektivnih ugovora, po osnovu kojih se, iz budžeta raznih nivoa vlasti, treba isplatiti više od 500 miliona KM. Procjena je da je visina odštetnog zahtjeva po tužbama koje su u postupku preko 600 miliona KM. Znači, u ovom trenutku godišnji budžet FBiH bi jedva podmirio isplatu po presudama i novim tužbama. Napominjemo da se više od 95% ovog iznosa odnosi na budžetske korisnike. Ukoliko se ovaj problem hitno ne riješi, doći će do kolapsa federalnog i kantonalnih budžeta. Te dubioze se ne mogu nadomjestiti nikakvim kreditnim aranžmanima. Prema procjenama, svaki dan se pokreće nekoliko desetina novih tužbi po ovom osnovu.

Dosadašnje vlasti, posebno u prethodnom mandatnom sazivu, uspostavile su suradnju sa poslodavcima i na bazi naših prijedloga pokušavale su pokrenuti neke promjene. Održana je i tematska sjednica Vlade FBiH na kojoj je razmatran Prijedlog mjera za izlazak iz društvene i ekonomske krize, dostavljen od strane Udruženja poslodavaca FBiH koji je jednoglasno podržan. Međutim, uslijed objektivnih ali i subjektivnih razloga, složenosti postupka donošenje odluka pa i osjetljivosti problematike, nije došlo do implementacije značajnog broja predloženih mjera.

Udruženje poslodavaca FBiH, u želji da javnost, političke stranke i međunarodnu zajednicu upozna sa preprekama koje stoje na putu ka izlazu iz postojećeg stanja, stvaranjem prosperiteta i privrednog razvoja Federacije BiH i cjelokupnog društva, prije parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini, objavilo je brošuru pod naslovom "Kako do povoljnijeg poslovnog ambijenta – šta poslodavci očekuju od vlasti". Cilj je da predložene mjere nađu mjesto u programima rada novoizabranih dužnosnika i organa izvršne i zakonodavne vlasti. Poslodavci smatraju da su mjere koje se tiču privlačenja investicija, poboljšanja likvidnosti, adekvatnog fiskalnog i privrednog ambijenta, suzbijanja privrednog kriminala i korupcije, smanjenja javne potrošnje, te podsticanja potrošnje ključne za kontinuiran privredni razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Samo ekonomski razvoj i novo zapošljavanje mogu dovesti do poboljšanja socijalnog položaja građana.

Šta poslodavci očekuju od vlasti

Postavljeni su realni ciljevi i od zakonodavne i izvršne vlasti Federacije BiH traže obezbjeđivanje mehanizama za njihovu realizaciju. Ciljevi se odnose na FBiH, za period 2014-2017. godina i ogledaju se kroz godišnji rast 3,5 posto realnog GDP-a; 2,5 posto rasta zaposlenosti, prvenstveno u realnom sektoru, smanjenje učešća javne potrošnje u GDP-u za 4 posto, pet procentnih poena rasta pokrivenost uvoza izvozom, udio javnih investicija u GDP-u u procentu 25 posto, reformu javne uprave, racionalizaciju broja zaposlenih u administraciji i smanjenje svih troškova najmanje 5 posto, smanjenje procenta neformalnog sektora za 5 posto u odnosu na prethodnu godinu, unapređivanje poslovnog ambijenta, liberalizaciju tržišta rada u cilju veće zaposlenosti, harmonizaciju propisa, rasterećenje privrede u cilju privrednog razvoja i veće zaposlenosti, definiranje socijalnog minimuma u Federaciji BiH, te osiguranje zaštite standarda najugroženijih kategorija stanovništva, intenziviranje i unapređenje efikasnosti borbe protiv kriminala i korupcije.

Opterećenje poslodavaca u FBiH najveće je u regionu i među najvećim u Evropi. Ono iznosi 72,2 posto, tako da na svakih 100 KM isplaćenih radniku, poslodavac državi mora platiti 72 KM. Sa parafiskalnim nametima odnos se pogoršava, tako da, u zavisnosti od kantona i opštine, poslodavac državi mora platiti i do 90 KM. To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo, a radnik prima malo. Visina troškova rada predstavlja jedan od osnovnih činilaca od kojeg u velikoj mjeri zavisi da li će se kompanija odlučiti za investicije i otvaranje novih radnih mjesta. To znači da visina poreza i doprinosa, iz plate i na platu, direktno utiče na broj zaposlenih u kompanijama, a time i na opšti nivo zaposlenosti. Zbog visoke stope doprinosa i poreza na platu i neujednačenog sistema kontrole bilježi se stalni rast sive ekonomije.

Da bi se pokrenule investicione aktivnosti, poslodavci su predložili niz mjera koje vlasti trebaju poduzeti, a prije svega: mjere za rasterećenje privrede kroz smanjenje doprinosa ukidanjem doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje od 4 posto na platu, ukidanje 0,5 posto doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti na teret poslodavca, donošenje odluke o otpisu neuplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje, smanjenje doprinosa iz plate, smanjenje parafiskalnih nameta, ukidanje članarine turističkim zajednicama, smanjenje administrativnih i sudskih taksi, ukidanje više članarina za privredne komore, ukidanje obaveze notorske ovjere akata za pravna lica... mjere za poboljšanje likvidnosti, gdje poslodavci predlažu plaćanje PDV-a po naplati, ukidanje prava na odbitni PDV za fakturu koja nije plaćena,  uvođenje multilateralne kompenzacije, hitno donošenje zakona o izmirenju obaveza, kojim se utvrđuje rok plaćanja budžetskih korisnika u roku do 60 dana... izmjene radnog zakonodavstva izmjenom Zakona o radu, koji je usvojen prije 15 godina, i kolektivnih ugovora koje treba uskladiti sa realnim ekonomskim mogućnostima i stepenom ekonomskog razvoja... mjere za unapređenje poslovnog ambijenta kroz suzbijanje sive ekonomije, izmjenu sistemskih zakona, jačanje potencijala Razvojne banke FBiH, "giljotinu propisa", smanjenje korupcije... mjere za smanjenje javne potrošnje kroz smanjenje plate funkcionera i rukovodilaca, smanjenje naknada, paušala, otpremnina,  materijalnih troškova i sl., smanjenje transfera socijalnih davanja, smanjenje unutrašnjeg i vanjskog duga... sistemske reformske mjere kroz donošenje strategija i politika za pojedine djelatnosti, reformi javne uprave, penzionog sistema, socijalne politike, fiskalne politike, obrazovanja. Za pojedine od predloženih mjera nadležna je vlast na nivou BiH. Druge se, opet, nalaze u nadležnosti entiteta, kantona i opština. Za cjelovito ispunjenje predloženih mjera potrebno je tražiti i pronaći politički konsenzus za njihovo provođenje. Također, neophodno je ostvariti kvalitetan ekonomsko-socijalni dijalog i opštedruštveni konsenzus na svim nivoima.

Po mišljenju većine poslodavaca, osnovni uzroci nezaposlenosti u FBiH su neadekvatno radno zakonodavstvo koje ne potiče poduzetništvo i pozitivan odnos prema radu i nije fleksibilno naročito u pogledu trajanja radnog odnosa, radnog vremena, plaćanja i organizacije rada, loši kolektivni ugovori koji su zaključeni na neodređeno vrijeme, a pri tome ne sadrže načine i uslove za njihovo otkazivanje i praktično predstavljaju tarifnu skalu, veliko opterećenja poslodavca, neefikasan pravosudni sistem koji umnogome negativno utječe na tržište rada i odnose vlasnika kapitala i radnika gdje trajanje radnog spora u FBiH, od podnošenja tužbe do pravosnažnosti presude, je između 5-7 godina, neodgovarajući sistem obrazovanja koje proizvodi neadekvatne i nepotrebne kadrove posebno za realni sektor.

Svjedoci smo produbljivanja ionako velike nelikvidnosti privrede u Bosni i Hercegovini i FBiH. No, i pored toga, još ne možemo vidjeti osmišljen i konzistentan plan za rješavanje ovog "hroničnog" problema. Vlade se njime još ne bave. Međutim, ako znamo da je država osnovni uzrok nelikvidnosti, zbog prekomjerne javne potrošnje i ogromnih budžetskih deficita, onda ne trebamo biti iznenađeni zašto je to tako. Dugovanja uzrokovana nelikvidnošću prelaze 80 posto GDP-a u BiH. Nelikvidnost je poprimila takve razmjere da prijeti potpunom kolapsu registriranih privrednih djelatnosti. Zbog toga, ukoliko želimo pokrenuti ozbiljnu aktivnost na suzbijanju korupcije i neformalne ekonomije, jedna od prvih aktivnosti mora biti posvećena smanjenju nelikvidnosti. Kada bi se poštivale odredbe Zakona o stečaju, u ovom trenutku morao bi se pokrenuti stečajni postupak nad više od 30 posto ukupno registriranih privrednih subjekata, odnosno na više od 80 posto državnih preduzeća koja su privilegirana u odnosu na realni sektor i koja u najvećem broju ne uplaćuju doprinose i poreze. Kakve bi to posljedice imalo na smanjenje privrednih aktivnosti i smanjenje broja zaposlenih? Bez ikakve sumnje katastrofalne.

Bitno je istaći da i u ovakvom, iznimno nepovoljnom poslovnom ambijentu u kojem poslodavci djeluju imamo značajan broj privrednih subjekata koji uspješno posluju, zapošljavaju značajan broj radnika, ali i daju doprinos, kakvoj-takvoj, stabilnosti kompletnog društva. To nam govori da u BiH ima uspješnih poslodavaca koji se, uz puni angažman stručnih i kvalificiranih kadrova, svojom kvalitetom proizvoda i usluga, mogu takmičiti sa evropskom i svjetskom konkurencijom. Sigurno je da bi njihov doprinos bio znatno veći da se uklone barijere koje predstavljaju kočnice za nova ulaganja. Također, neophodno je uspostaviti kvalitetniju komunikaciju i razmjenu mišljenja i iskustava između privrednika odnosno poslodavaca i nosioca izvršne i zakonodavne vlasti. Bez takve, proaktivne komunikacije, politika ne može razumjeti potrebe privrede i neće moći donositi pravovremene odluke i kvalitetna zakonska rješenja.

Nedavno, jedan visoko pozicionirani BH političar, nakon razgovora sa jednim brojem poslodavaca i nakon upoznavanja sa problemima sa kojima se susreću u svom poslovanju, izjavio je da je veliki optimista za budućnost BH privrede i društva u cjelini. Kako je rekao, svoj optimizam zasniva na činjenici da i u ovako lošem poslovnom ambijentu imamo uspješnih poslodavaca koji su sposobni domaćem i ino -ržištu ponuditi najkvalitetnije proizvode i usluge. Kakvi će tek biti kada uklonimo barijere i promijenimo uslove poslovanja? Nadam se da će ovaj, kao i svi novoizabrani političari, vrlo brzo, sa riječi preći na djela i promjenom zakonske regulative, smanjenjem opterećenja poslodavaca, efikasnim radom državnih institucija doprinijeti stvaranju boljeg, povoljnijeg poslovnog ambijenta.