Udruženje poslodavaca BPK

Bekto Precisa jedna je od najboljih bosanskohercegovačkih kompanija koja svoje proizvode plasira širom svijeta. Za svoje poslovne rezultate i kvalitetu proizvoda primila je brojna domaća i međunarodna priznanja. Kao i sve druge kompanije u našoj zemlji svakodnevno se bori da očuva tržište i radna mjesta. Enisa Bekto, zvijezda bosanskoga industrijskog čuda, govori o svome viđenju poslovne klime kod nas i u svijetu, kao i o poslovanju svoje kompanije.

Možete li nam se na početku intervjua predstaviti?

Ja sam Enisa Bekto i generalna sam direktorica kompanije Bekto Preciza. Po struci sam magistrica ekonomije, specijalizirana za korporativno upravljanje. Smatram važnim naglasiti da sam i članica ugledne Asocijacije žena poduzetnica BiH „One“.

Predstavite nam u kratkim crtama i firmu Bekto Precisa.

Bekto Precisa je privatna kompanija u vlasništvu moje obitelji. Osnovana je 2005. godine nakon što smo, našu prethodnu kompaniju Bekto International, prodali uglednoj njemačkoj firmi Emka. Započeli smo s novom kompanijom bez velikih ambicija jer smo željeli imati malu, obiteljsku firmu, radi očuvanja poslovne tradicije u obitelji. No, kako je vrijeme prolazilo posao se širio na zahtjev naših dugogodišnjih kupaca i danas, na desetu godišnjicu, kompanija se prostire na nekih 50.000 kvadrata opremljenih sa preko 300 najmodernijih strojeva. Želim još kazati da smo zbog proširenja kapaciteta za proizvodnju, otpočeli investiranje u novoj industrijskoj zoni Vitkovići gdje, na lokalitetu od šest i pol hektara gradimo novu tvornicu. Nadam se da ćemo u narednih pet godina potpuno zaokružiti naš investicijski ciklus i proizvodne kapacitete.

Koliko djelatnika Bekto Precisa danas zapošljava?

Trenutno je u našoj kompaniji zaposleno oko 500 ljudi.

Znamo da Vaša firma također stipendira i studente? Da li su to vaši budući djelatnici?

Da, mi stipendiramo studente i zapošljavamo ih. Najveći broj naših bivših stipendista radi u našoj kompaniji nakon studija, osim u slučajevima kad se drukčije dogovorimo. Smatramo svojom obvezom da pomognemo koliko god možemo, a mladi ljudi su svakako u fokusu našega interesa.

Koliko je bitno, osim u modernizaciju strojeva, ulagati i u ljudske resurse? Na koji način Vi to radite?

Strojevi, koliko god bili moderni i superiorni, nisu niti mogu biti zamjena za ljude. Istina, mi smo čitavo bogatstvo uložili u opremanje naših proizvodnih pogona najsuvremenijim strojevima i opremom, ali vjerujte mi, uložili smo puno i još uvijek ulažemo u edukaciju uposlenika. Svatko tko želi raditi na visokosofisticiranim strojevima mora biti obučen da to radi i mi nismo nikad žalili investirati u edukaciju naših ljudi. Nismo se mogli osloniti ni na koga pa čak ni na obrazovne institucije već smo to radili sami, da bi naši ljudi bili spremni proizvoditi po najvišim svjetskim standardima.

Pokazalo se to ispravnom politikom i zato danas ubiremo plodove takve naše politike zapošljavanja i edukacije mladih ljudi. Educirani ljudi su najznačajniji resurs i bogatstvo svakog društva, a pogotovo kompanija. Danas u našoj kompaniji radi preko 40 ljudi sa fakultetskom diplomom, a već od samog početka imamo izvanrednu suradnju sa Mašinskim fakultetom Džemal Bijedić iz Mostara kao i drugim obrazovnim institucijama u našoj zemlji, ali i inozemstvu. Vjerojatno vam je poznato da smo, u okviru međunarodne razmjene studenata, obučavali nekoliko grupa stranih studenata iz različitih zemalja.

Vodeći ljudi najveće sudanske kompanije za proizvodnju automobilskih dijelova i drugih komponenti namijenjenih automobilskoj industriji početkom godine boravili su u posjeti kompaniji Bekto Precisa i obišli njene pogone. Znamo da su sa Vašom kompanijom potpisali ugovor o tromjesečnoj edukaciji njihovih inženjera u Goraždu. Koliko je jedna takva informacija bitna za imidž firme?

To je investiranje u naše novo buduće tržište. Ne radimo to isključivo zbog imidža mada sam svjesna da to doprinosi i imidžu naše kompanije. Danas nije jednostavno osvojiti tržište vlastite zemlje a kamoli neke strane, a pristupi osvajanju tržišta se stalno unaprjeđuju. Edukaciju inženjera iz Sudana smo otpočeli proteklog tjedna i veoma sam ponosna na to. To je potvrda da imamo kapacitete na kojima i drugi žele učiti i da imamo naše kadrove koji sad mogu obučavati druge da rade ono što su i naši naučili kroz edukacije o kojima sam vam već govorila. S druge strane, to je pozitivno i za našu zemlju jer je bar u nekim segmentima dostigla takav nivo da može transferirati znanja i tehnologije drugima. U tijeku su pregovori sa nekoliko drugih kompanija koje žele poslati svoje kadrove na obuku u Goražde, u Bekto Precisu.

Kako biste opisali trenutno poslovanje Bekto Precize?

Naše trenutno poslovanje je kao i do sada, s tim što su sve posljedice globalne ekonomske krize i nama napravile mnogo problema. Svakodnevno se borimo očuvati i proizvodnju i radna mjesta, mada moram kazati da nije nimalo jednostavno. S druge strane, stanje u našoj zemlji je takvo da se uopće možemo osloniti na bilo čiju pomoć u prevladavanju teškoća. Bilo kako bilo, mi smo riješeni da brinemo svoju brigu kao i do sada, bez obzira koliko će nam trebati snage, znanja i mudrosti. Kriza je teret kojeg strpljivo nosimo i vjerujemo da je istovremeno i šansa da iz nje izađemo jači nego što smo bili prije njene pojave.

Kako se ponašati prema konkurenciji? Služite li se nekim posebnim metodama?

Konkurencija je naš najbolji partner, ako mogu tako kazati. Ona nas stalno opominje da moramo biti koncentrirani na posao i kontinuirano ga unaprjeđivati.

Od konkurencije se može mnogo učiti i ja mislim da ona svima dobro dođe. Bez konkurencije ne možete izmjeriti gdje ste, koliki vam je potencijal i da li ste dovoljno dobri. Gdje nema konkurencije, nema ni kvaliteta. Različiti auditi kroz koje u procesu proizvodnje prolazimo nam dobro dođu, jer nam se uvijek ukaže na eventualne greške koje ispravljamo i poboljšavamo našu kvalitetu. Isto tako svaka sugestija naših kupaca je dobrodošla jer je smatramo dobronamjernom i nastojimo uvijek biti bolji. Samo nas kvaliteta može održati na vrhu i toga se striktno držimo.

Članica ste Asocijacije poduzetnica BiH „One“. Proteklog vikenda ste boravili na Danima ženskog poduzetništva u Sarajevu i osvojili titulu najuspješnije poduzetnice u Velikom biznisu. Što za Vas znači ta nagrada, ali naravno i sve ostale koje dobijete?

Kao što sam i tada kazala, nagrade su potvrda drugih da ste dobro obavljali svoj posao. Pa iako posao ne obavljamo zbog nagrada one su podstrek i satisfakcija u svakom smislu. Posebno u našem društvu u kojem se, po mom mišljenju, previše insistira na negativnom nego na pozitivnim primjerima. Ako se ima u vidu da su žene stroži kritičari, onda mi nagrada od njih još više znači. Istovremeno to nije priznanje samo meni već čitavom našem kolektivu i ja im se i ovom prilikom zahvaljujem za dodijeljenu nagradu.

Kada smo dogovarali intervju vozili ste se iz Srbije. Koliko često putujete i na godišnjem nivou na kotačima pređete kilometara?

Mnogo putujem svim prijevoznim sredstvima a ponajviše avionom. Nisam nikad brojala prijeđenu kilometražu ali mogu samo kazati da je vrlo impresivna. Putovanja su sastavni dio moga posla. Poslovi ne dolaze sami od sebe, već ih morate tražiti i odlaziti po njih. Nastojim se navići na stalna putovanja kako me ne bi sputavala u svakodnevnom, operativnom poslovanju kompanije.

Tko su Vam bili mentori i uzori u počecima stjecanja radnog iskustva?

Moj najveći mentor i učitelj je moj otac Redžo. Osim onoga što sam naučila u formalnom obrazovanju u školi, mislim da sam najvažnije stvari naučila radeći uz njega. Naravno, naučila sam mnogo i od svoje majke, ali u profesionalnom smislu, presudno me oblikovao moj otac koji me nikada nije štedio zato što sam mu kćerka «jedinica» niti me je zbog toga tretirao drukčije od drugih uposlenika.

Koliko ste uložili u svoje obrazovanje?

Mnogo zaista. Uložila sam sve svoje mentalne potencijale, vrijeme i novac da bih bila što spremnija za sve životne izazove. Još uvijek se obrazujem jer sam potpuno svjesna da se svijet kreće nevjerojatnom brzinom i samo oni koji se kontinuirano obrazuju imaju šansu da „ostanu u igri“. Kao što znate, prvoj industrijskoj revoluciji je trebalo dvjesto godina da se proširi čitavim svijetom, dok je informatička revolucija izmijenila svijet za manje od dvadeset godina. Danas se promjene odvijaju još i brže tako da se ponekad pitam da li čovječanstvo uopće može pratiti takav ritam. Zato svakodnevno učim kako bih, koliko toliko, držala korak s modernim svijetom.

Tko Vam je najveći oslonac i podrška u životu?

Najveći oslonac i podrška u životu mi je moja obitelj: muž, djeca i moji roditelji.
Dva muškarca u obitelji, moj otac Redžo i suprug Amir koji su snažne ličnosti, daju mi podršku u svakom smislu i oni su moj oslonac na putu uspjeha. Tu je naravno i moja majka, jedna tiha, mudra žena koja me obavija smirenošću koja mi pomaže da svoj život, poslovni i privatni stabilno balansiram. Taj sklad naših obiteljskih odnosa prenosim i na svojih troje djece i trudim se da im osiguram toplinu koju je moja obitelj meni pružala tijekom cijelog života.

Ženski rituali su sastavni dio svakodnevnice i u njima rado uživamo. Koji su Vaši?

Već dugi niz godina prve jutarnje sate sam rezervirala samo za sebe. To je vrijeme kad se ne javljam na telefon jer želim bar nekoliko sati mira u kojima se mogu posvetiti samo sebi. Istina, ni tada ne mogu isključiti razmišljanja o onome što me čeka toga dana na poslu ali bar mogu na miru razmotriti mnogo odluka koje sam prinuđena svaki dan donositi.

To je vrijeme kada svi iz kuće odu za svojim obvezama, djeca u školu ili na fakultet, a muž na posao. To vrijeme posvećujem sebi i svojoj prijateljici sa kojom najčešće popijem kavu na miru. Sve to, naravno, kasnije kompenziram ostajanjem na poslu do duboko u noć.

Dio svog privatnog, ali i poslovnog života provodite u društvu žena. Možete li generalizirati i reći tko je bolji kao poslovni partner. Žene ili muškarci?

Nemam problema ni sa muškarcima ni ženama na poslu. Ponekad je lakše surađivati s muškarcima a ponekad sa ženama. U poslu ljude ne dijelim na muške i ženske jer smatram da to nije presudno za uspješno obavljanje radnih zadataka. I jedni i drugi mogu biti vrlo uspješni i kooperativni kao što mogu biti i vrlo nekompetentni i komplicirani za suradnju. Istina, ponekad imam utisak da su žene više posvećene poslu i, rekla bih, fokusiranije od muškaraca. No, nipošto ne želim generalizirati ni muškarce ni žene u poslu.

S kakvim ljudima se družite privatno? Gdje volite izaći?

Družim se s različitim ljudima u privatnom životu i oni uglavnom nisu iz sfere biznisa kojim se bavim. Volim izaći na lijepa mjesta ali nemam neko posebno u koje stalno odlazim. Kad ste u lijepom društvu mjesto nije bitno.

Nađete li vremena za shopping? Imate li neki modni fetiš?

Pa nađe se vremena i za shopping, uglavnom kad sam na službenim putovanjima izvan zemlje. Rado kupim po neku sitnicu svojoj djeci, mužu i roditeljima. Ništa previše, tek toliko da ih obradujem. Osobno, ne pratim modne trendove pa tako ni nemam nikakav modni fetiš. Kupujem ono u čemu se osjećam udobno.

Dosta vremena provedete radeći i na računaru. Koje web stranice najčešće posjećujete?

Zaista, mnogo vremena provodim za računarom jer pratim tako i naše procese u kompaniji ali posjetim i mnogo različitih web stranica. Uglavnom su to stranice koje imaju veze s djelatnošću naše kompanije. Moram znati što ima novo kod konkurencije.

Koga biste voljeli čitati u narednom intervjuu na portalu Manager.ba?

Opet neku uspješnu poduzetnicu.

Što za Vas znači pojam manager?

Uz sve postojeće definicije ja bih rekla: menadžer je onaj tko se usudi donositi odluke i stajati iza njih.

Intervju završite nekom Vašom mišlju?

Stara latinska izreka kaže: „Acta, non verba“! – „Djela, ne riječi!“